Osnovna škola "Edhem Mulabdić" Sarajevo, BiH

Display Options

NOTE: To use the advanced features of this site you need javascript turned on.

Početna arrow Učenički kutak arrow Nagrađivani radovi arrow Literarni radovi

 

Proza:


Učenik/ca: Zerina Močević

Naziv rada: Moja draga Bosna i Hercegovina

Moja  Bosna I Hercegovina je kao mati koja nas čeka vijek raširenih ruku da dotaknemo njena njedra topla, mehka i puna ljubavi.

Nalazi se u mom srcu baš kao što je i u srcu Balkana. Stoji ponosna i neuništiva. Ovjenčana je prelijepim rijekama koje nose sa sobom nespričane priče. Bosna i Hercegovina je spoj Istoka i Zapada pa je iznjedrila različite običaje i kulture.

Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine, grad koji putuje kroz vrijeme. Zastava naša koja odiše ljepotom i dobrotom, čini nas posebnim. Svaka zvijezda sija za nas.

Divne rijeke što žubore i odišu svojom ljepotom su blagodeti Bosne i Hercegovine i još ljepšom je čine, sjajem svojim i čistoćom nevino žubore.

U jesen kada su dani tmurni i kišoviti, planine pružaju poseban ugođaj svojim šarenilom boja. 

Volimo te, Bosno naša! Voljet ćemo te zauvijek, ti si naša ljubavi ponos mladih generacija.

 


 

Učenik/ca: Nejra Kadrić (VIII-3)

Naziv rada: Moja draga Bosna i Hercegovina

Riječ Bosna za mene ima posebno značenje. Zemlja u kojoj sam rođena, u kojoj živim i u kojoj ću umrijeti.

To je, možda, mala država u jugoistočnom dijelu Evrope, ali nju čine velikom hrabra i poštena srca njenih ponosnih stanovnika. Kroz nju su prošle mnoge kulture i  mnogi običaji, od Istoka do Zapada, mnogi su narodi u njoj se: bunili, mirili, voljeli i ubijali, ali ona je na kraju postajala jača. Svoju slobodu je plaćala krvlju, ali rijetko kad je bila slobodna. Mnogi ratovi su potresali Bosnu, a djeca i nevini stanovnici su plaćali tuđe greške svojim životima. Sigurna sam u jednu stvar da život u Bosni nije lahak, ali je toliko sladak da ljudi nikada neće prestati živjeti u njoj. Ona nam je ostavljena u amanet i mi ćemo je braniti od svakog zla svojom krvlju i životima. I danas ćete čuti kako ljudi žele otići i započeti život negdje drugo, to samo govore oni koji se ne znaju boriti. Život je teška borba i oni koji se ne zanju boriti nisu nam ni potrebni jer ovdje smo svoji na svome, ali tamo negdje... nisam sigurna.

Našoj Bosni mnogi su pokušali uzeti ljepotu i dušu, ali nisu uspjeli- nismo im dali niti ćemo dati. 

Sva ta zelena brda, opasne i nemirne rijeke i zagonetne planine, prosto unose mir u srca ljudi što žive, a i u ona srca što tek dolaze. Sva loša vremena su za nama, samo treba koračati naprijed u nove pobjede. U Bosni i Hercegovini žive ljudi različitih vjeroispovijesti i običaja. Opet svi živimo svi zajedno u srcu naše Bosne. Nikad nećemo zaboraviti šta je bilo, ali idemo dalje ponosno. Na mladima svijet ostaje, tako kažu. Ako je tako, mi mladi ćemo, uzdignutih glava, iznijeti Bosnu i njen ponos na svojim leđima.

Ovdje sam rođena i ovdje ću umrijeti, u to sam sigurna. Kad god čujem to veličanstveno ime, BOSNA, odmah se sjetim da DOMOVINA nije riječ koju mogu izbrisati kiše i vrijeme.

DOMOVINA- to se srcem izgovara i onda kada usne zanijeme.

 


 

Učenik/ca: Ilma Dizdarević (VI-2)

Naziv rada: Moja draga Bosna i Hercegovina

Moja draga Bosna i Hercegovina je mala, ali veoma lijepa zemlja.U njoj se sudaraju Istok i Zapad i spajaju različite kulture i običaji.

Da li zbog svoje ljepote ili različitosti koje samo ona ima, svi su je željeli osvojiti.

Zbog toga Bosna ima veoma burnu prošlost. U svojoj historiji ona je više bila okupirana nego slobodna. Mnogi vladari su željeli bar parče naše zemlje, vladari su se smjenjivali od Rimljana do Austrougara, a Bosna kao kraljica uvijek je gordo i uspravno stajala i svaki put se odupirala najezdi neprijatelja, koji su željeli pokoriti Bosnu, a njen narod pretvoriti u robove.

Bosanskohercegovački narod je uspio da odoli svakom iskušenju i sačuva svoj mir, jezik i kulturu. Svoju slobodu Bosna i Hercegovina je uvijek plaćala krvlju. Mnogo ljudi se borilo za slobodu svoje domovine, neki, nažalost, nisu više ovdje među nama, ali mi ćemo ih uvijek pamtiti po njihovoj hrabrosti, žrtvi i njihovoj ljubavi prema domovini.
I zbog toga mi ne smijemo dozvoliti da se zaboravi prošlost.

Moramo braniti i voljeti  svoju domovinu jer nigdje drugo nema ovakvih planina, nigdje  noću zvijezde nemaju takav sjaj i godišnja doba nisu ovakva...

Zapamti, nikome preci u amanet nisu ostavili ovakvu ljepotu, kao što su nama ostavili naši.

I kada te neko sa prezirom upita ko je ta Bosna, gdje je ta Bosna?

Ti mu sa ponosom reci:

"Bosna da prostiš jedna zemlja imade

I posna i bosa

I hladna i gladna

I k tomu još
 
Da prostiš

Prkosna od sna"
 


 

Učenik/ca: Šabotić Amina (VIII-3)

Naziv rada: Moja draga Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina, država sa dva entiteta i distriktom, ujedno je i zemlja sa mnogo različitih mišljenja, ali nije uvijek bila ovakva.

Nekada, i ne tako davno, borili smo se za slobodu, za Bosnu u kojoj ćemo živjeti mirno i ponosno. U tome smo i uspjeli. Danas živimo slobodno, ali ne i mirno.

U ratu su rušili kule naših snova i gradove naših predaka, a da se nisu ni osvrnuli, a kamoli pokajali. Moramo krenuti dalje. Uspravni poput najvisočijih stabala u šumi raznolikosti. Mnogi su nas napadali i željeli da budemo nešto što nikada nismo, a ni nećemo biti. Branili smo se hrabro i prkosno. Sada smo tu gdje jesmo, prepuni prirodnih ljepota koje su samo naše i više ih niko ne može pokušati oduzeti. Iako nam političko stanje u državi nije najbolje, ovdje nećeš naći nikoga ko ne voli Bosnu, ili nekoga ko bi radije živio negdje drugo. Ne trebamo se bojati svojih riječi. Moramo činiti ono što je najbolje po nas pa sviđalo se to nekome ili ne. Bosna i Hercegovina je dio svakoga od nas. Nema ljepše jeseni nego u Bosni. U jesenje vrijeme kada lišće opada, priroda se budi, Bosna se budi i tada se svi budimo s njom. A zima je još ljepša. Bijeli prekrivač kada zemlju pokori, ona mirno ispod njega leži. Bjelina svoju priču kazuje i čini da se svako raduje. Zato kada se sjetiš svega što je ova zemlja prošla, nije ti više važno ko je koje vjere, rase ili nacionalnosti, važno je biti čovjek. I da se nikada ne bi ponovila i zaboravila ona borba za Bosnu i Hercegovinu, svake godine obilježavamo 25. novembar.

Sa ponosom živimo u ovoj državi kojoj trebaju hrabri i pošteni stanovnici.

Bosna je bila i bit će. I neka smo puni Bosne i Hercegovine, a i ona puna nas.

 


 

Učenik/ca: Lamija Vrnjak (IX-2)

Naziv rada: Miris behara u Bosni

Mjesec je februar i proljeće je na pomolu. Sa novom godinom dolazi i novo proljeće, sa njim i novi mirisi i bolji dani. Još jedna zima ide na put oko svijeta, nosi sa sobom onu svježinu, čarobne trenutke i nezaboravne uspomene i otvara mjesto novima. Otvara mjesto novim ljudima i pričama, pruža nove prilike na nekom drugom mjestu. Odnosi one nezaboravne noći i ona snijegom okupana jutra svih bosanskih gradova. Odlaskom otvara vrata novom godišnjem dobu i nekim drugim jutrima i noćima, izlascima i zalascima sunca, novim ljubavima, prijateljstvima i trenucima koji naprosto oduzimaju dah. S prvom zrakom sunca i prvim pijevom ptica razlije se Bosnom onaj čar što ga samo proljeće ima. To osjećanje je teško opisati. Svaki Bosanac i Hercegovac živi svoje sopstveno proljeće. Ono za svakoga od nas ima spremne one nezaboravne trenutke i za svakoga od nas po jednu zvijezdu na beskrajnom nebeskom svodu iznad naše Bosne. Ubrzo će se svuda čuti pijev ptica i cijela će se Bosna kupati u suncu. Vesela i ozarena lica Bosanaca i Hercegovaca zasigurno najavljuju novi period i svjedoče o zadovoljstvu koje pruža proljeće u Bosni. Ali, kakvo bi to proljeće bilo bez behara?! Slika koju svi imamo pred očima ne bi bila potpuna. Nekima behar ne predstavlja puno, ali zasigurno ovome narodu i ovakvom društvu predstavlja mnogo. Mislim da nije stvar samo u omamljujućem mirisu tih cvjetova i njihovoj neodoljivoj ljepoti, behar predstavlja promjenu, on je slika mladosti i djetinjstva, a najvažnije budi one uspomene koje zima ostavlja za sobom. Svaka čaršija oživi i svako dijete obuzme želja za igrom i veseljem. Kao da se cijela Bosna probudi iz dugog zimskog sna jača i ljepša nego ikad. U rijekama se oslikava veličanstvena ljepota sunca, a ulice se pune šetačima ili samo slučajnim prolaznicima koji neprimijetno, ali sa puno ljubavi i divljenja, odjednom zastanu i samo na trenutak uživaju u beharu koji se ponosno smiješi sa grana okolnog drveća. Pjesma se čuje iz svake kuće, a i sami mirisi naprosto plijene prolaznike.

Svaka latica sniježnobijelih cvjetova urezuje se duboko u srce i sjećanje svakog pojedinca. Na drvetu gnijezdo, u gnijezdu ptica. Njezin pjev se čuje po cijeloj čaršiji, a Bosna živi punim plućima. Svaka voćka doživi potpun procvat i poprimi svoju boju spremna za novu godinu, nove prilike i neprilike i za sva teška vremena kojima mora da odoli. Behar je njezino najljepše ruho i ona ga s ponosom pokazuje. Na nama ostaje da se divimo i da čuvamo duh proljeća na koje nas svake godine u isto vrijeme podsjeća miris behara. Na svakoj strani život i osmijeh, na svakoj grani ptica i behar a na beharu leptir. I svaki drugi ljepši od onog prethodnog, plijeni poglede, a cijela ta slika jednostavno oduzima dah. Sada je nebo nad Bosnom plavlje, a na horizontu sunce u svom prvom ovogodišnjem nastupu.Sija svom svojom ljepotom i ukazuje na nezaboravne trenutke koje ćemo ovdje provesti.

Eto, valjda je to razlog zašto proljeće ima posebnu čar u Bosni. Mi, Bosanci i Hercegovci, radujemo se malim stvarima kao što je malo behara na granama, veselje, ljubav i pjesma, a toga nigdje nema kao u Bosni i nikad nije ljepše kao u proljeće. I baš kao što Dino Merlin kaže: ''Bosnom behar probeharao...''
 


 

Učenik/ca: Amila Smajić IX-1

Naziv rada: Moja draga Bosna i Hercegovina

"Da te volim duša zna, draga moja BiH. Ispod behar gradova huče Bosna i Neretva."


Bosna, mala država u jugoistočnoj Evropi, na zapadnom dijelu Balkanskog poluotoka, lijepa i bogata, na neki način srce Balkana, oduvijek je važila za mjesto na kojem se Istok i Zapad sudaraju. Samim tim, njena bogata historija iznjedrila je različite običaje i kulture.


Upravo te različitosti kojima obiluje, i koje je čine unikatnom uzrok su što je Bosna rijetko bila slobodna zemlja, a slobodu je uvijek plaćala krvlju. Ovdje su se uvijek vodili ratovi, a djeca Bosne tuđe greške plaćala su svojim životima. Život u njoj nikada nije bio lahak, ali ljudi su živjeli, žive i živjet će. Naši preci ostavili su nam u amanet ovu zemlju da je čuvamo i cijenimo, branimo od onih koji joj žele zlo. Ne smijemo to nikada zaboraviti!


Često se pitam zašto ljudi cijene i žele nešto tuđe, a svoje ne?! Mnogi su napustili ovu zemlju zato što su bili primorani, ali mnogi i sada žele da odu, da počnu život negdje daleko. Istina je da ništa nije onako kako smo zamišljali, ali život je borba. Mi se moramo ponovo boriti. Možda je lakše, a možda teže nego prije. Svejedno, i u toj tegobnoj borbi ima nešto lijepo. Naši smo i na svome. Tamo daleko život je možda lakši i ljepši, ali da li je i sretniji? Ne možemo ponijeti sve nama drago.


"Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijati k'o što vas ovo grije, -
Gorki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije..."


Bosno moja poharana, harali su po tebi mnogi, ali da te unište nisu mogli. Pokušali su ti uzeti ljpotu, ali to je, hvala Bogu, bio samo pokušaj. Mi još uvijek živimo među ovim našim zelenim brdima, dolinama, opasani nemirnim rijekama, mi Bosanci i Hercegovci, Različitih vjeroispovijesti, običaja, uvjerenja. Opet zajedno, kao i prije mnogo godina u zemlji koja ima dušu, koja ima srce. Srce Bosne su njena djeca. Oni koji rade i bore se za život, za bolje sutra. U prošlosti griješili jesmo, oprostili jesmo, ali zaboravili nismo, i ne možemo, nikada.

Crni oblaci nad Bosnom nisu se potpuno razišli, ostalo ih je još, i dalje je tmurno. Koliko će prekrivati naše nebo ne znamo, ali znamo da poslije svake kiše dolazi sunce. Mladost ove zemlje mora biti vjetar koji će otpuhati oblake i dočekati zrake sunca. Nakon dosta vremena svjetlo će i ovdje zasjati, a Bosna će okupana njime zablistati. Mi smo ovdje rođeni, i samo ovdje pripadamo, i zato uvijek s ponosom trebamo reći da je Bosna jedna, jedina, naša domovina.

 


 

Učenik/ca: Emir Pita VIII-2 (9)

Naziv rada: Moja BiH

Proputovao sam kroz mnogo zemalja svijeta i upoznao mnoge civilizacije, ali ni jedna nije lijepa kao moja BiH.

Okružena Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom, BiH se nalazi na raskrsnici kultura. BiH je kao šarena vrpca satkana od više različitih kultura koje zajedno žive u harmoniji. Svakim danom provedenim u svojoj domovini sve više razumijem ljepotu bosanskog naroda. Ta ljepota nije u vanjskom izgledu, već u onome što je nevidljivo. U srcima Bosanaca i Hercegovaca je čista ljubav prema BiH. Na njihovim licima se uvijek vidi osmijeh koji zrači nedavno stečenom slobodom i daje mi tračak nade u mojim tmurnim danima. Iako mi težimo ka "zapadu" mi smo zadržali svoje običaje iz historije. Pored tradicionalnih proslava i praznika, BiH je bogata i sajmovima i festivalima. Jedan od njih je i Sarajevo Film Festival koji svake godine okupi filmsku elitu u našu prijestolnicu.

BiH još krase i prirodne ljepote. Od Save pa do mora susrećemo se sa Posavinom, našom žitnicom, rijekama Savom, Bosnom, Drinom, Sanom, Unom i Neretvom, našim žilama kucavicama, te sa onim "gigantima" prirode-planinama, Bjelašnicom, Jahorinom, Igmanom, Zelengorom i Maglićem, s kojih pirka povjetarac koji omamljuje moje srce. Kada bih mogao da letim visoko iznad BiH, vidio bih nešto što ni jedna država nema-netaknutu prirodu koja je, na svoj naćin, prelijepa i zauzima posebno mjesto u srcima bosanskog naroda.

Kroz BiH su vijekovima tutnjale moćne države, ali ni jedna ta sila nije mogla da promijeni nas-Bosance i Hercegovce. Od Ilira, RImljana preko Osmanlije pa do Austro-Ugarske svi su ostavili svoj karakterističan trag. Diljem BiH mogu se vidjeti spomenici tih država: stećci, Bobvac, Sebilj, Vijećnica, Kraljeva Sutjeska samo su neki od tih spomena bosanskohercegovačke prošlosti.

O, Bosno moja, ja ću te vječno čuvati od zla srca dušmana! BiH je država koja je u mom srcu zauzela posebno mjesto i obogatila ga za jedno veliko blago, jer, zaista, DOMOVINA NIJE RIJEČ IZ SPOMENARA.

 


 

Učenik/ca: Adna Ljubović III-4

Naziv rada: Moja učiteljica

 

Moja učiteljica je najljepša žena na svijetu. Ona je dobra duša, velikog i toplog srca. Njega plava kosa prekriva njeno lijepo lice. Oči su joj smeđe boje, a usne mekane i tople. Učiteljicine ruke su lijepe i njegovane. Te ruke kada nas zagrle pune su topline i ljubavi. Za svaki naš uspjeh ona nas nagradi poklonom ili lijepim toplim riječima koje su pune ljubavi. Najviše se radujem kada svi dobijamo petice, a kada dobijemo manje ocjene ona nas hrabri da učimo još bolje. Najviše volim kada mi učiteljica priđe, a tada njen parfem lebdi u zraku. Poslije toga imam osjećaj da danima mirišem na nju. Lijepo se oblaći i dotjeruje. Ona je moderna učiteljica.
Moja učiteljica je najbolja i ja je volim najviše na svijetu.




Učenik/ca: Amon Rakić VII

Naziv rada: Moja učiteljica

 


Mnogo se bojim da pišem o toj divnoj osobi za koju kad god pomislim osjetim toplinu i želju da joj čujem glas. Moj strah je u tome što mi nedostaju riječi kojim ću je opisati onako kako zaslužuje. Naš prvi susret ona je uljepšala svojim osmjehom. Nesvjesno sam joj uzvratio poljupcem, a ona me zagrlila i rekla: „Nikada me nije učenik na prvom susretu poljubio.“ što sam utvrdio zagrlivši je tako da i sada osjećam miris njene svježe oprane kose. Mnogo sam se radovao svakom danu u školi i susretu sa njom. Primjećivala je kod mene sve čega sam svjestan, a tada baš nisam razumio. Ona me naučila da lijepo pišem, da su mi sveske uredne, da brojim i čitam. Imala je razumijevanja za nestašluke i opravdanja za sitne svađe koje sam često i sam izazivao. Sretan sam što kad god mi je teško sjetim se njene tople rečenice: „Možeš ti to mnogo bolje i znam da ćeš uraditi to da se svi dive.“ Često nazovem svoju učiteljicu da joj se pohvalim, a ponekad i požalim, a ona i dalje ima pravi odgovor koji mi prija.
Nikada je neću zaboraviti i sigurno ćemo ostati u kontaktu. Ako se pitate ko je moja učiteljica ponosno ću vam reći Munevera Kreho.




Učenik/ca: Lamija Vrnjak, VIII 2-9

Naziv rada: Moj nastavnik/nastavnica



Znate kako kažu: ''Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba'', a kakvo je to đačko doba bez nastavnika koji će sve uljepšati, olakšati svaku tešku situaciju, pohvaliti te za sve dobro učinjeno i upozoriti da ne ponavljaš iste greške i prestupe.

Moj razrednik je baš takav. Za sve što mi treba, znam, mogu se njemu obratiti. Znam i da će me posavjetovati i barem mi pokušati pomoći. Sve dobro učinjeno, za svaku dobru ocjenu i svaku pohvalu od nastavnika slijedi i pohvala od njega. A pored toga, svaki loš čin će kazniti i pobrinuti se da se takvo nešto niakd ne ponovi. Moj razrednik je nastavnik Muzičke kulture u našoj školi. Muzika i klavir su njegova strast. Kada svira milina ga je i gledati i slušati. U svaku kompoziciju koju odsvira unese neku novu čar, neki osjećaj opuštenosti i lahkoće. Zbog ovoga svaki put ponovo mogu slušati svog razrednika kako svira i nikada mi ne bi bilo dosta!

Ne mogu, a da ne spomenem da slovi za najstrožijeg nastavnika u mojoj školi. To i jeste tako, ali se sigurno pored te osobine treba dodati i pravednost. Iako je strog, iako su njegove kazne nemilosrdne i iako ima mnoštvo pravila koja moramo poštovati on ima i svoju bolju stranu.

Izleti sa našim razrednikom budu nezaboravni, nagrade za poslušnost su baš onakve kakve se samo od njega mogu očekivati.Zato, cijeli moj razred nastoji ne naljutiti razrednika i svojim neradom i nedisciplinom zaslužiti da pokaže onu lošu stranu.

On je osoba koja se zalaže za mene i moje vršnjake do zadnjeg tračka snage, onoliko koliko je moguće.Uvijek je tu, vidi nas i posmatra.A ako to nije tako, svejedno će znati šta radimo i kako se ponašamo.Mom je razredniku najvažniji red, rad i disciplina.Iako ja iskreno mislim da on prije svega zahtjeva red i disciplinu. Rad će poslije doći sam od sebe.

Osoba od povjerenja, osoba koja voli iskrenost pa je i sam takav, pošten, strog, a s druge strane zabavan i uporan. Sve ovo i još mnogo više ima moj razrednik koji je meni veliki uzor u životu. Baš zato sam sigurna da niti jednu riječ neću pogriješiti ako kažem da je moj razred jedan od onih kojima je pripala ogromna čast da budu vođeni rukom takvog čovjeka!

 


 

Učenik/ca: Mirela Hasanagić VI-5

Naziv rada: Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine

 

Citat: ”Da te volim duša zna, draga moja BiH-a”.


Kako lijepe riječi, pune naboja i emocija. Kada ih izgovaram, zatreperim, osjetim neke čudne treptaje u mom tijelu, jer VOLIM TE, draga moja BiH, draga moja domovino!!!


Pitat ćete se zašto prvo ovo pišem, zašto ne počnem nekom drugom frazom ili izrazom, ili onim prostim: ”MOJA DOMOVINA se zove BOSNA I HERCEGOVINA”. Ne mogu! Zašto??? Zato što ovi stihovi imaju emocionalnu, ali i historijsku vrijednost. Davne 1992. godine, 1. Marta, Bosna i Hercegovina je postala nezavisna, samostalna DRŽAVA. Do tog datuma bila je Republika u sastavu tadašnje zajedničke države Jugoslavije. Ali, neke lude usijane glave nisu htjele zajedništvo, htjele su podjele i one su se desile. Jedna po jedna REPUBLIKA, počela se odvajati i postajati SAMOSTALNA I NEZAVISNA. Onda je na red došla Bosna i Hercegovina. Ali???


29. februara i 1. Marta 1992. godine gradjani Bosne i Hercegovine, ali oni istinski i pravi, iskreni i odani, vjerni svojoj domovini na REFERENDUMU su odlučili da i Bosna i Hercegovina postane NEZAVISNA I SAMOSTALNA država ravnopravnih naroda i narodnosti cijele BiH.


I, onda se počinje dešavati pakao koji će trajati pune četiri godine. Počela je agresija i rat u kojem su stradale stotine hiljada ljudi, žena i djece!!! Ljudi su ginuli u redovima za vodu, hranu, ginuli su u svojim domovima, na ulicama. Čak su i bolnice bile na meti napada i agresije.


Ali narod Bosne i Hercegovine, onaj istinski, onaj kome nije bilo bitno kako se neko zove ”uzeo je puške u ruke” i branio svoju domovinu. Na čelu sa svojim tadašnjim PREDSJEDNIKOM ALIJOM IZETBEGOVIĆEM žestoko su se branili, uzvraćali udarce i nisu odstupili ni od pedlja svoje zemlje.


Dok su išli u borbu naši vojnici su pjevali. Iako nisu imali dovoljno hrane, odjeće, pa ni naoružanja, imali su ono što niko do tada nije imao: ”IMALI SU HRABRO I VELIKO SRCE”, i ništa drugo im nije trebalo. Njihovo najveće oružje bilo je srce i ljubav prema svojoj domovini, prema svakom kamenu, rijeci, potoku, prema svakoj planini i svakoj kući, svakom čovjeku. Tih godina rata, tih godina užasa, bola patnje, stradanja, ljudi su imali vremena i da se našale, da zapjevaju, da na taj način prkose neprijatelju koji ni tada, a ni sad ne može i nije mogao shvatiti kako neko može pjevati i smijati se, a pri tome biti gladan, žedan, bos… E, pa može!!! Ljudska duša je čudna. Kad voli, ona voli. A tih godina svi oni pravi PATRIOTI su voljeli svoju domovinu. Voljeli su svoju: Unu, Sanu, Neretvu, Drinu, voljeli su svoju Bjelašnicu, Jahorinu, Velež, Dinaru, voljeli su svoje SARAJEVO, Mostar, Banja Luku, Tuzlu, Zenicu…


Niko i nista nije moglo izbrisati zvuk zvona sa Katedrale, zvuk zvona sa CRKVI, SINAGOGA, GLAS MUJEZINA sa DŽAMIJA. Nisu to mogli izbrisati tada, pa neće ni sada, ni ikada.


Još uvijek Bosnom odjekuje: ”BOSNO MOJA, DIVNA MILA…”, još uvijek se čuje: ”VIŠEGRADE GRADE…”, još uvijek se pjeva: ”GORNJU TUZLU OPASALA GUJA…” i tako će biti dok postoje Bosanci i Hercegovci. Tako će biti dok postoje ljudi kojima je Bosna i Hercegovina u srcu, u duši i kojima je ona ”JEDNA I JEDINA”.

Citirat ću opet one stihove sa početka: ”DA TE VOLIM DUŠA ZNA; DRAGA MOJA BiH”, jer moja je duša iskrena i vjerna. Više niko nikada neće dirnuti u ono što je moje, više niko mi neće oduzeti šum bistre UNE, prelijepe snježne vrhove IGMANA, Bjelašnice, Maglića, Dinare i Veleža, više niko neće taknuti ili zaprljati moje šume, jezera, moja sela i gradove. NEĆE, jer ovo je moja, samo moja Bosna i Hercegovina, moja jedina jer ja druge nemam!!!


S ponosom kažem da sam BOSANKA I HERCEGOVKA i da mi to niko nikada neće oduzeti!

VOLIM TE MOJA JEDNA, JEDINA, MOJA NAJDRAŽA, NAJLJEPŠA BIH!!!

Na kraju moram reći veliko HVALA svima onima koji su omogućili MOJOJ generaciji i MENI da živimo u miru, da se igramo, školujemo, veselimo i uživamo u životu i ljepotama.

JEDNE nam i JEDINE BIH!!!

 


 

Učenik/ca: Neira Kurtović V-3

Naziv rada: DAN NEZAVISNOSTI – 1. MART

 

Bosna i Hercegovina je u svojoj historiji mnogo duže bivala okupirana nego slobodna. Na njenoj teritoriji se smjenjivalo mnogo vladara: Rimljani, Bizantija, Slaveni, Osmanlije, Austro-Ugarska, Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija. Ovo samo po sebi pokazuje koliko je Bosna u historiji imala značajnu ulogu da su se različiti osvajači sukobili oko nje. Medjutim ovo pokazuje i da je bosanski narod odolio svim iskušenjima i sačuvao svoj identitet i da je ”Bosna, prkosna od sna”.

U novijoj historiji Bosna i Hercegovina postaje ravnopravna republika sa ostalim republikama u okviru SFRJ, što je utvrdjeno na zasjedanju ZAVNOBIH-a 25. novembra 1943. god. Bosna i Hercegovina proglašava svoju nezavisnost 1. marta 1992.god., poslije sprovedenog Referenduma, kada je većina gradjana odlučila da želi živjeti u samostalnoj državi. Naša država je tada i medjunarodno priznata, a prvi predsjednik postaje Alija Izetbegović, čije riječi ”Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo” odzvanjaju u našim srcima, čija poruka vječno gospodari našim mislima. Iako je naša zemlja” I posna i bosa da prostiš” mi želimo ostati ponosni kao narod, ne želeći da niko ne odlučuje o našoj sudbini. Naša želja da živimo u miru zajedno sa našim komšijama i svim ljudima biva podržana od većine zemalja svijeta, ali nažalost to postaje razlog za agresiju na našu zemlju i ona krvari u ratu skoro četiri godine. Težnja da ostvarimo svoja osnovna ljudska prava nas je koštala mnogo nedužnih života, ljudi koji nisu bili ni za šta krivi, djece, koja nisu dovršila započetu igru…


Nepravda se po ko zna koji put nadvila nad našom zemljom, ali se opet uzdigla ”Bosna prkosna od sna”. Nema veće vrijednosti od slobode jednog naroda, od nezavisnosti njegove države. Na svakom drugom mjestu smo stranci, bez prave adrese, sa mnogo pitanja odakle smo i zašto smo došli. Veliko je olakšanje moći reći:

”Bosna da prostiš jedna zemlja imade

I posna i bosa da prostiš

I hladna i gladna

I k tomu još

Da prostiš

Prkosna

Od Sna”.




 

Poezija:

 

Autor: učiteljica Abaza Meliha

Naziv rada: Ostajem ovdje


Rano jutros,
uz buđenje novog dana
djed moj stari
zovnu me i reče:
Nejla kćeri
sjedi kraj mene
da ti pokažem neke svoje uspomene.
U ruci držaše
ključ
potamnjeli, stari
i povede me prema sehari.
Drhtavom rukom poče da vadi
požutjele slike,
i teke neke
a riječi potekoše kao nabujale rijeke.
Prvo da ti kažem
zasto je važan današnji dan:
Znam ja to djede
našoj je Bosni rođendan!
Aferim, kćeri
reče tiho
želim da čuješ
priču iz davnina,
a ona je prava istina.
Godine neke
Bošnjak neki
krenu iz Bosne
u svijet daleki
misleći da će postat
čovjek veliki.
I pomisli tada
da će mu negdje tamo
biti sve bolje, ljepše
da će mu svijet raširiti ruke
i da će živjeti bez muke.
Godine tekle, jedna za drugom,
a on ostade sam sa sobom.
Razmišljati poče,
pitati sam sebe
da li je ostvario san
i istinu spozna baš na ovaj dan.
U oku počeše da se nižu slike
i one male, a i velike.
Kofere spremi
i krenu ....
da još koji put čuje i vidi
kada potok zažubori,
rijeku kad progovori,
na čaršiji golubove
kada strah osjete, pa
zalepršaju pa polete.
A kada dođe
i sve to vidje
za jedan dan shvati
da sretan nije
bio nigdje.
Živješe sretno još
godinu neku,
pronađe stihove
koje prepisa u ovu teku
Hajde, kćeri,
pročitaj ih sada
na ovaj dan
da budem siguran
da ćeš ovdje ostvariti
svaki svoj san.
Hoću djede
poslušaj sada:
ovo što Šantić zapisa tada:
"Ostajte ovdje...
Sunce tuđeg neba
Neće vas grijeti
K'o što ovo grije.
Gorki su tamo
Zalogaji hljeba
Gdje svoga nema
I gdje brata nije."

 


Učenik/ca: Emina Mahmutagić IV-2

Naziv rada: Sarajevo


Šesti april ušetao je
U najljepši grad na svijetu
I slobodu donio je
I starici i djetetu

Za slobodu grada moga
Mnogi borci život daše
Da ti i ja igramo se
I pjevamo pjesme naše

I zbog toga ja ću danas
Na spomenik odnijet cvijeće
I obećat svima njima:
Sarajevo niko uzet neće!

 


Učenik/ca: Abaza Nejra VI-3

Naziv rada: Sarajevski mostovi


Svaki put i nanovo,
u šetnji gradom
u grudima mi dah zastane,
pogled na trenutak stane
jer čudne su to ruke
koje povezuju dvije strane.

U času tom
pomislim – to je neki gost
al'ne, to je ipak sarajevski most.
Ima ih mnogo,
svaki od njih priču
svoju ima
koju stidljivo, šaptom
želi podijeliti sa svima.

Te čudesne, zauvijek
spojene ruke
dugog su vijeka,
a ispod njih svoju
pjesmu pjeva
Miljacka rijeka.

Neke njihove
male, velike tajne
ipak su ostale trajne.

I danas, i sutra i zauvijek
o njima će se pjevati,
a oni će vremenu odoljavati.

 


Učenik/ca: Gugić Amina VIII-4

Naziv rada: Šeherćehajin most


Kud Miljacka teče, i
gdje zora sviće,
Šeherćehajin most
stoji, ne miče.

Bijelim kamenom građen,
sa kapima kiše hlađen,
Šeherćehajin most
najljepši napravljen.

Slavuj mu krasi dan,
šapat Miljacke uljepšava san,
Šeherćehajin most najljepši do sad.

 


Učenik/ca: Hadžibegović Kerim V-5

Naziv rada: Zima

 

Kad u snježnu zoru
Ili u zimu ranu
Prolazim
Snježnim ulicama
Gdje pahulja za pahuljom pada
I raste veliki snježni brijeg
Iznenada zastane
I sad!
Cio grad bijel, svjetluca
kao sjajni kristal
ostao je sad.

 


Učenik/ca: Gugić Amina VIII-4

Naziv rada: Šeherćehajin most
 

S lijeve strane Vijećnica,
a druge Inat kuća
ispod njega Miljacka
žubori, pjenuša.

Godine prolaze Šeherćehajin most
stoji, gleda u Miljacku godine broji

 


Učenik/ca: Hadžibegović Kerim V-5

Naziv rada: Bosna

 

Bosna mi u srcu
Bosna mi u duši
Bosna mi u sreći
Bosna mi u tuzi.

Bosna je tu kad
je najviše trebam.
Ona mi je u srcu i
nikom je ne dam.

 


Učenik/ca: Rijad Fetić V-4

Naziv rada: Žito

 

Ako me neko pita
Šta sija sjajnije od Sunca?
Spremno cu reći:
Klasje sjajnog žita!

Ako mi neko kaže
ljepše je slušati talasanje mora
Spremno ću reći: moje srce klikće
Uz talasanje žita dok sviće zora.

Vjerujte ljudi, ovo nije šala
Ubrati zlato
Priroda nam dala.



Učenik/ca: Almedina Čaprljan VIII-4

Naziv rada: Budućnost moje Bosne

 

Mnoge je smrt proslaviti znala
Jer njihova djela nisu mala.
Za život vrijedni oni su bili
U amanet imali šta ostaviti
I zato oni su bili i ostali živi.

Danas moja Bosna
Baš ne cvjeta, ali
Znam da je neka
Budućnost čeka.

U njoj rastem, u njoj živim
U njoj se radujem i
Njoj se divim.

U njoj će pravda da procvjeta
Najljepša zemlja svijeta
U Bosni najljepše sunce sija,
U Bosni rođena sam ja.

 


Učenik/ca: Almedina Čaprljan VIII-4

Naziv rada: Moja domovina Bosna i Hercegovina

 

Bosna je zemlja
U kojoj živim
Bosna je zemlja
Čijoj se ljepoti divim.

Bosna je malena zemlja na Balkanu
I nije rođena u jednom danu
Rođena je prije hiljadu ljeta
I u njoj će pravda da procvjeta.

U Bosni su kule i kapije
Još sve poznate iz davne historije
Sve ratove preživjela je.
I nas djeco ujedinila.

Samo jedno nisu znali,
Da Bosna je ljepša od svakog cvijeta
Jer Bosna je najljepša zemlja svijeta.

 


Učenik/ca: Nejra Abaza VI-3

Naziv rada: Moja domovina

 

Domovina nije samo riječ,
to je ono što sa tobom
raste, diše i dan i noć

to je čudna, al' istinska moć.

To su sve moje želje, nade, snovi
koji sjedaju u malu barku
da domovinom plove.

Najvedrije nebo, najtoplije sunce
na plovidbi toj dugoj
su najljepše slike
pa otvaraju sve moje vidike.

Između sjenki bora
do mene dopiru zvuci žubora,
dašak vjetra nosi cvrkut ptice
i nježno miluje moje lice.

Samo ovdje sam ja,
samo ovdje je život,
samo ovdje je moja sreća
zato domovina je
riječ najveća.


 
Advertisement